Pet odličnih Techno Square fontova

Trebate Techno Square font ili u prijevodu “kockasti” font za vaš budući projekt? Donosim vam listu odličnih Techno Square fontova koje u potpunosti besplatno možete preuzeti i koristiti nakon što pročitate licencu samog fonta.

Pronađite još super fontova ovdje.

Kako ugraditi Facebook video na web stranicu

Svi znamo da je vrlo jednostavno ugraditi Youtube video na web stranicu ili blog međutim ako iz nekog razloga poželimo ubacit Facebook video na stranicu trebat će nam više znanja od copy/paste. Pratite ovaj mali tutorijal pozorno, zapravo i nije tako teško odraditi ubacivanje videa s Facebooka.

Prvo što trebamo odraditi je naći video kojeg želimo ubaciti ili jednostavno video uploadati sami na svoj profil (pripazite na postavke privatnosti, video mora biti dostupan za gledanje svima). Kada konačno nađemo video kojeg želimo ugraditi na stranicu kliknemo na njega i gledamo URL dotičnog videa.

URL će glasiti ovako:

http://www.facebook.com/video/v=114035045350578

Sada mi taj link oblikujemo da izgleda ovako:

http://www.facebook.com/v/114035045350578

Slijedeći korak je da dotični URL zalijepimo u ovaj kod (standardni embed kod za prikaz shockwave flash videa):

<object width="600" height="355">
<param name="movie" value="http://www.facebook.com/v/114035045350578"></param>
<param name="allowFullScreen" value="true"></param>
<param name="allowscriptaccess" value="always"></param>
<embed src="http://www.facebook.com/v/114035045350578" type="application/x-shockwave-flash" width="600" height="355" allowscriptaccess="always" allowfullscreen="true"></embed>
</object>

Kako dodati Google +1 gumb na web stranicu?

Google je upravo izdao Google +1 gumb kojeg svi webmasteri mogu dodati na svoje stranice ili blogove i omogućiti posjetiteljima da daju Google preporuku svojim prijateljima o dotičnoj web lokaciji.

Webmasteri mogu dobiti +1 gumb upravo sada i odmah. Ubacivanje ovog gumba u stranicu je vrlo jednostavno i možete početi odmah koristiti ovaj zadani kod gdje želite da se Google +1 pojavi.

<script type="text/javascript" src="http://apis.google.com/js/plusone.js"></script>
<g:plusone></g:plusone>

Da biste dobili visoki gumb, koristite ovaj kod

<script type="text/javascript" src="http://apis.google.com/js/plusone.js"></script>
<g:plusone size="tall"></g:plusone>

Evo pogledajte i video:

Upotrijebite gumb +1 ako želite svima pokazati da vam se nešto sviđa, da se slažete s nečim ili da to preporučujete na webu. Gumb +1 prikazuje se na različitim mjestima, kako na Googleu, tako i na web-lokacijama na cijelom webu. Na primjer, gumb +1 može se prikazati uz Google rezultat pretraživanja, Google oglas ili uz članak o vašoj omiljenoj web-lokaciji s vijestima. Oznake +1 i društvene veze također utječu na sadržaj koji se prikazuje na Google pretraživanju. Više: Google +1

LightShot – brzi screenshot!

Trebate u pregledniku firefox dodatak pomoću kojeg ćete samo u par klikova dobiti željenu sličicu probajte LightShot – addons.mozilla.org/en-us/firefox/addon/lightshot/

Lubin, izuzetno cjenjena riba

Lubin naraste do 1 metra duljine, a dostigne težinu oko 14 kg. Srednja mu lovna težina iznosi 0,50 kg. Tijelo mu je čvrste građe, izduljenih i elegantnih linija. Čeljusti su snažne, a usta dosta velika. Na škržnom zaklopcu ima nekoliko jakih bodlji. Peraje su dobro razvijene, posebice repna peraja. Bočna crta Je jasna i vidljiva a proteže se uzduž čitavog tijela. Ljuske su relativno male. Boje je s gornje leđne strane olovnosive a postrance prelazi u sivosrebrnkastu. Dolje s trbušne strane je srebrnkastobijele boje. Na škržnom zaklopcu iznad njegova stražnjeg kuta nalazi se crnkasta mrlja. Mladi, a iznimno i odrasli, su gore i postrance crno istočkani.

Nalazi se uzduž čitave jadranske obale i to na svakoj vrsti dna, u mutnom, bočatom i bistrom, slanom moru. Ipak je najučestaliji oko ušća rijeka i uvala gdje se osjeća nazočnost slatke vode iz podmorskih izvora. Zalazi i duboko u unutarnjost riječkih tijekova. Ne zalazi dublje od 15 metara, a kreće se najviše od 2 do 10 metara dubine. Najpoznatija lovišta su izvan zapadne Istre. Novigradsko more. vode oko svih sjevernojadranskih otoka (osobito Silba, Olib i Pag). Šibenski zaljev s Prokljanom, okolica Splita te ušće Neretve i Bojane. Spada u skupinu tzv. bijele ribe. Vrlo je grabežljiv i proždrljiv, ali je isto tako poznat kao lukava i oprezna riba. Mrijesti se krajem jeseni i u prvoj polovici zime. Živi u malim skupinama ili pojedinačno. U vrijeme mriješćenja skuplja se u jata. U akvariju se drži odlično.

Lovi se čitave godine, ujesen najbolje. Najuspješnije se lovi nakon kiše, dok je more zamućeno, i za laganih vjetrova. Za lov lubina koriste se različita ribolovna sredstva: mreže potegače, mreže stajaćice, parangali, vrše, osti, podvodna puška, panule i odmeti. Prilično ih se ulovi pomoću ribolova tehnikom ludra (tramate). Važnost i način korištenja: Meso mu je odličnog okusa, uvijek i svugdje traženo. Može se pripremati na mnogo načina, ali najčešće se kuha (lešo), uz dodatke određenih začina i mirodija. Priprema se i pržen i pečen na žaru. U prodaji na ribarnicama se rjeđe pojavljuje. Uspjelo se i s umjetnim mriješćenjem ove ribe, a također se uspješno obavlja i umjetni uzgoj u kavezima (Limski zaljev, uvala Lamljane i dr.). Postiže visoku tržišnu cijenu.

Početna ishrana pastrve

Rani stadiji u proizvodnji riba i račića često zahtijevaju poseban režim ishrane, i upotrebu umjetne hrane za ove rane stadije može biti problematična. Za vrijeme inicijalne faze ishrane, organski i/ili anorganski fertilizatori (npr., dušik i fosfor) se često dodaju kako bi se kreiralo cvjetanje algi. Cvjetanje algi pospješuje nivo primarne produkcije u bazenima generiranjem izvora hrane za mikroorganizme kao što su zooplankton, kojim se hrani mlađ ili larve organizama koji se uzgajaju. Cvjetanje algi sprječava također razvoj akvatičnih biljaka.

Veterinarski lijekovi se mogu dodavati u ovoj fazi kako bi se smanjio rizik od bolesti ili kao odgovor na stvarne epidemije. Široki spektar antibiotika se najčešće koristi kao lijek.

Nakon početne ishrane, počinje prijelaz ka fazi rasta. Kvalitet hrane koja se koristi široko varira, ovisno o vrsti koja se uzgaja i/ili o nivou sofisticiranosti postavke ribogojilišta. Intenzivne operacije mogu isključivo koristiti visokokvalitetnu, formuliranu hranu u peletima u toku perioda proizvodnje.

Za vrijeme hranjenja, biomasa će porasti, što rezultira povećanjem potrošnje kisika, tako da se često koriste aeratori bazena za prozračivanje vode. Za vrijeme perioda rasta, vrši se redovan monitoring na bolesti i spremnost riba da jedu, što omogućava uzgajivaču da intervenira (npr. primjena antibiotika i izmjena vode u bazenima) ako se jave nepodesni uvjeti.

Kako popraviti titlove, prijevod za filmove?

Koliko ste samo puta skinuli titlove koji žure ili kasne u odnosu na sliku? Drugim riječima, koliko ste puta našli ne sinkronizirane titlove s lošim prijevodom?

Vjerujem da je odgovor na ova pitanja “puno puta”, pa zato kad slijedeći puta preuzmete prijevod za neki film a ono ton i slika idu deset sekundi prije nego sam prijevod uz pomoć odličnog i besplatnog programa Subtitle Workshop vratite kompletan prijevod deset sekunda nazad i to uz svega par klikova mišem.

Osim mogućnosti same sinkronizacije pomoću ovog programa možete vrlo jednostavno korigirat neke riječi, izbaciti nepoželjno i dodati potrebo. Također ako imate vremena, volje i želje možete i napisati svoje titlove.

Preuzmite grdosiju od 1MB – tražite ključna riječ je “subtitle workshop”.

Pliska ili kolašica

Ime dvoprugasta uklija rezultat je njene sličnosti s običnom uklijom, jednom od najraširenijih riba naših nizinskih voda. To nije slučajno jer je riječ o veoma bliskim rođacima. Za razliku od uklije ima zaobljenije, kraće, tijelo. Trbušne peraje su joj žućkastocrvene, a ostale sive. Krase je i čvršće ljuske, te dva niza tankih točkica koje se protežu duž bočne linije, podsjećajući na pruge. Otuda ime »dvoprugasta«. Od uklije se razlikuje i po položaju usta. Bliski rođak pliske je i ukljeva, poznata jatna ribica iz Skadarskog jezera. Pliska je također jatna riba.

Nastanjuje hladnije i veće tekućice, pa se može naći i u lipljanskim dijelovima rijeka. Kod nas je osobito ima u Savi i Kupi. Ne naraste veća od 15 do 20 cm, a prosječna dužina joj je oko 10 cm. Mrijesti se od travnja do lipnja, kada ženka položi oko 8.000 jaja. Pliska je živahna ribica, pa je često love za kedera. Koriste je najviše u ribolovu na smuđa, no plisku će rado »pokupiti« i štuka, klen, grgeč, pa i som. Kao i uklija i pliska ima ukusno meso, pa se zna naći na stolu sportskih ribiča.

Ribiči je love finim priborom na plovak i malim udicama (br. 20). Od tehnika, ovisno o vodi, može se loviti i direkt štapovima (kratki i dugi), štekom, ali i finim bolognesima. U ribolovu treba koristiti tanke najlone (do 0,10 mm promjera). Što se mamaca tiče najbolje je koristiti sitne crve (pinkije), tanke gujavice (đubretare), ver de vas (krvni crv), kuglicu kruha… Primamljivanje, kao i kod uklije, značajno pridonosi boljem ulovu. Treba koristiti fine smjese, koje proizvode mirišljavi oblak u vodi. Pliska se može loviti tijekom cijele godine, pa i zimi.

Nosara ili nosač

Nosač nastanjuje tekuće ciprinidne vode, ali može obitavati i u unesenim zatvorenim vodama, prije svega onima kao πto su šljunčare. Izgledom i životnim navikama slična je podustu. Prepoznatljiva je po karakterističnoj izraslini iznad usta – „nosu”, po kojoj je i dobila najrasprostranjenije ime. Tijelo joj je plosnato i vitko. Glava i hrbat su joj tamnosivi, a bokovi i trbuh svjetliji. Peraje su joj crvenkaste. Njuška, protegnuta i odebljala, znatno je duža od donje čeljusti. Mrijesti se od lipnja do srpnja. Tada ženka položi oko 30.000 jajašaca. U to vrijeme nosač gotovo potpuno izgubi potrebu za hranjenjem, pa ga tada ne treba pošto-poto loviti. Mužjaci se, poput još nekih drugih vrsta, osipaju na glavi, škržnim poklopcima i na krajevima ljuski epitelnim kvržicama. Nosač može narasti i do 3 kg težine i 50 cm dužine. Prosječna mu je lovna veličina u našim vodama od 20 do 30 cm. Primjerci od kilograma već su pravi kapitalci. Rasprostranjen je po cijeloj Europi. Kod nas nastanjuje rijeke dunavskoga sliva, i to najčešće tzv. mrensku zonu.

Građa tijela nosača otkriva da do hrane najviše dolazi struganjem alga po kamenju i sedrama. No kada su u pitanju mamci na udici, za ribolov je na raspolaganju veoma široka paleta mamaca. Nosač će primiti na crve, gujavice, pahulju kruha, kuhanu pšenicu, kukuruz šećerac i (najradije) na algu. Što se tehnika ribolova tiče, može se loviti svim „plovkaroškim” načinima ribolova. Pritom je bitno da se koriste fini sistemi. Osnovni najlon promjera 0,12 do 0,16 mm (predvez uvijek tanji za 0,02 mm). Plovci nosivosti ovisne o jačini i struji vode (1,5-10 g). Udice br. 14-18 (deblje, ne velike, zbog karakteristične njuške). Na rijekama kao što su Drava, Kupa, Sava ribiči najviše love bolognese tehnikom. Pritom se koriste štapovi dužine od 5 do 8 m, brze akcije. Dužina im ovisi o dubini vode u kojoj se lovi. Bolognesi se koriste na vodama na kojima se sistem može puštati na veću dužinu toka i udaljenost.

Šteku češće koriste natjecatelji. No veoma je djelotvorna kada se lovi u jačoj struji, u bržem toku, s prištopavanjem sistema iznad prihrane bačene u vodu. Tada se mogu koristiti i plovci tzv. lizaljke u obliku lista ili plovci za šteku veće nosivosti (i do 20 g). Nosač se dosta lovi s običnim štapovima – teleskopima direktašima, dužine od 6 do 10 m. Za ovakav ribolov treba koristiti štapove nešto brže akcije i jače građe. Njima se najviše lovi u sporijim tokovima, na mjestima gdje voda sporije teče i gdje je veća dubina. Sistem se s direktašem zabaci i pusti da ga voda nosi i na kraju se zakoči te neko vrijeme pričeka, a potom se ponovno zabacuje. U ribolovu nosača primamljivanje bitno povećava uspješnost.

Lišajevi rastu na svim mjestima Zemlje

Lišajevi su najneobičniji biljni organizmi na Zemlji. Nastanjuju sve dijelove zemljine kugle, počevši od onih s najnepovoljnijim uvjetima za život, krajeve polarnih hladnoća (pronađeni su na Himalaji na 7000 metara nadmorske visine), ali pronađeni su i u predjelima tropskih vrućina.

Zanimljivo je da su u nekim područjima našeg planeta jedini stanovnici. Tu stvaraju preduvjete za život drugih biljnih organizama poput mahovina, ali i ostalih biljaka (kao i prije 400 milijuna godina kada su se prvi puta pojavili).

Obzirom da nemaju korijenja, rastu i na mjestima gdje to ne uspijeva većini biljaka (na zidovima, krovovi- ma, nadgrobnim spomenicima i sl.). Složeni su organizmi (simbioza algi ili gljiva i bakterija). Osim njih niti jedna druga poznata vrsta organizama na Zemlji ne predstavlja takvu ekološku zajednicu, stoga ih nazivaju i „kaosom prirode“. U toj zajednici alge opskrbljuju lišaj produktima fotosinteze, a gljive pomoću hifa upijaju mineralne i organske spojeve i vodu te mu na taj način omogućuju preživljavanje. Spadaju u odjeljak nižih biljaka steljnjača. Prema izgledu steljke dijele se u sedam vrsta: zrnati, korasti, ljuskasti, listasti, grmasti, složeni i želatinozni. Ima ih i različitih boja: žutih, narančastih, bijelih (boja se određuje u suhom stanju jer u dodiru s vlagom mijenjaju boju).

Prema podlozi za koju su pričvršćeni dijele se na: terestričke (na tlu), epilitske (na stijenama), epifitske (na drveću ili drugim biljkama). U prošlosti su se lišajeve koristili u ishrani stoke (sjeverni predjeli skandinavskih zemalja), proizvodnji nekih boja (lakmus papir), medicini (poznati islandski lišaj učinkovit je protiv kašlja), neke od vrsta koriste se i u izradi raznih parfema, neki u medicini za proizvodnju antibiotika.

U 15. stoljeću u Europi ih koriste kod problema s kosom, protiv žutice, ali i stavljaju kao prilog u salate i u juhe. Uglavnom rastu u predjelima s iznimnom čistoćom zraka, u zagađenom i onečišćenom okolišu brzo propadaju. Kao korisni bioindikatori onečišćenja zraka prepoznati su pedesetih godina prošlog stoljeća. Na onečišćenje atmosfere posebice su osjetljivi lišajevi na kori šumskog drveća. Njihova prisutnost, kako po vrstama tako i po brojnosti, predstavlja najbolji pokazatelj onečišćenja zraka na određenom području.

Smanjenjem emisija teških metala i ostalih zagađenja lišajevi se „vraćaju“ na drveće. Kao primjer, ovdje ćemo spomenuti Wittmanna i Turka koji su takva zapažanja otkrili u okolici Londona, Leobena te na području Ruhra u Njemačkoj (izvor Šumarski list 1985.) Najčešće korištenu metodu mjerenja kvalitete zraka uz pomoć lišajeva razvili su Urlich Kirschbaum i Volkmar Wirth 1997. Metoda je jednostavna i pouzdana, ali zahtijeva određenu dodatnu opremu i posebna specijalistička znanja iz područja lihenologije (nauke o lišajevima). Veže se uz ime oca lihenologije Erika Aharijusa, koji je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće izdao cijeli niz udžbenika vezanih uz ovu problematiku.

Na području BIH, u okolici Sarajeva krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, na pet lokacija u gradu skidan je sa stabala lišaj Hypogymnia physodes da bi se utvrdio stupanj onečišćenosti zraka. U nekim europskim zemljama (Italija, Njemačka i Švicarska) obvezna je uporaba lišajeva kod mjerenja onečišćenja zraka. U Hrvatskoj su lišajevi (Lihenoflora) dosta slabo istraženi pa tako nemamo ni specijaliziranog stručnjaka (lihenologa) koji bi se posebno bavio ovom problematikom.